Persepolis
Koliko znate o iranskoj revoluciji krajem 70ih godina prošlog veka? Šta mislite kako je izgledalo odrastati u Teheranu dok su iračke rakete pogađale grad? Film ''Perseopolis'' sve to priča iz perspektive mlade, buntovne devojke, koja je, pored toga, animirana.
Da, koliko god zvučalo neobično, ovo francusko ostvarenje jeste u potpunosti animirano, i to velikom većinom isključivo u crno-belim nijansama. Tehnika koju koristi podseća na socijalističke čehoslovačke crtaće, gde je sve uprošćeno i stilizovano.
Međutim, budući da ''Perseopolis'' sadrži u sebi i jaku kritiku represije, u bilo kom obliku, film nije ni blizu nešto što bi moglo da ima epitet ''dečiji''. Takođe, animacija je na trenutke veoma kompleksna, a sistem prostih lica ali velike mogućnosti facijalnih eksperesija (poput onog koji koristi serija ''South Park'') daje sve što je potrebno za uverljivi doživljaj.
Muzika je suptilna ali veoma dobro uklopljenja, a glumci koji daju glasove su besprekorni.
Scenario ovog neobičnog filma izgrađen je kao ekranizacija autobiografske knjige.
Glavni lik, devojčica Marijane Satrapi, ima nesreću/sreću da njeno odrastanje prate velike promene, kako globalne, tako i lične. Pored svih klasičnih problema tinejdžera, Marijan ima i islamsku revoluciju, hapšenja, rat, i napokon odvajanje od porodice i odlazak u nepoznatu Evropu. Sve vreme, ona traži neki model života koji će joj pomoći da sve to prevaziđe.
Film sjaji u sekvencama kada nam prikazuje scene iz direktne presektive: način na koji ona zamišlja scene koje joj prepričavaju odrasli (obično se radi o stvarnim istoriskim događajima) realizovane su savršeno - naivno, poput lutkarskog pozorišta, one su prozori mašte u jednom mnogo većem.
Iako je jak na gotovo svakom planu, ono što je mene pogodilo najviše jeste način na koji film prikazuje obične ljude u neverovatnim okolnostima.
Dok razni režimi hapse i pogubljuju svoje građane, policija opominje žene kako moraju da izgledaju, bombe padaju na stambene četvrti, život se ipak nastavlja, a ljudi odbijaju da postanu gorki i osvetoljubivi. Njihov odgovor represiji je čuvanje onoga što im je najvrednije - njihove humanost i razumevanja.
Mnogo veći i ozbiljniji fimovi nisu uspeli da ovako jasno i meko prenesu ovu snažnu poruku.
